Nadogradujemo stranicu, trenutno sve funkcije nisu dostupne. Hvala na razumijevanju.

 
 
superbrands2011
Main menu
vidi 2010 pobjednik
Vidi 2009 top10
 
Lisičarke
 
Autor: Ana-Marija Bujić
Objavljeno: 17.05.2013, 17:50h
Gljive su uvijek dobrodošle na meniju. Zašto? Zato što su značajan i k tome ukusan izvor proteina koji vole i vegetarijanci i onima kojima meso nije mrsko.


Osim već vrlo ustaljenih šampinjona, vrganja pa čak i shiitake gljiva možete se povremeno počastiti i sezonskim gljivama kao što su lisičarke. Ne susrećemo ih baš često, ali svakako su vrijedne naše pažnje.

Nutritivna vrijednost gljiva

Kao i sve ostale gljive, i lisičarke (lisičice) su dobar izvor prehrambenih vlakana, uključujući hitin za koji se smatra da djeluje na smanjenje razine kolesterola u krvi, ali i beta-glikan koji se pokazao blagotvorinim za čitav krvožilni sustav našeg organizma. Ipak, treba istaknuti da se količina ovih dvaju vrijednih nutrijenta smanjuje termičkom obradom, ali ipak ne u tolikoj mjeri da više ne bi bili mjerljivi.

Što se vitamina tiče, gljive obiluju vitaminima B1, B2, C i D, a lisičarke napose vitaminima A i C. Tu su i mineralne tvari poput kalija, željeza, cinka i kalcija, a zahvaljujući vitaminu D preporučuju se kod prevencije metaboličkih bolesti kostiju (npr. rahitisa, osteoporoze i sl.)

Utjecaj gljiva na zdravlje

Postoje brojni znanstveni dokazi koji kazuju da gljive imaju pozitivan učinak na ljudsko zdravlje. Neke gljive sadrže antibiotike, a neke i imunostimulanse – tvari koje su djelotvorne u borbi protiv tumora i virusa, tvari koje snižavaju krvni tlak, uravnotežuju razinu šećera u krvi, smiruju živčani sustav, usporavaju starenje i sl. Prema svemu navedenom, čini se da će gljive biti namirnica budućnosti!

Gljivama je dokazan i probiotski učinak: u posljednje se vrijeme one sve učestalije koriste u liječenju osoba oboljelih od karcinoma



Osim toga, dokazano je i probiotsko djelovanje gljiva, a to se prije svega odnosi na pomoć pri obrani tijela od štetnih tvari i štetnih organizama. Drugim riječima, gljive jačaju imunološki sustav. U posljednje se vrijeme tako gljive sve učestalije koriste u liječenju osoba oboljelih od raka. Što se lisičarki tiče, Kinezi im već stoljećima pripisuju moć liječenja vida i dišnih kanala.

Kako izgledaju lisičarke?

Lisičarke, koje se još nazivaju i lisičicama, vrlo su česte u našim krajevima i uz šampinjone i vrganje vjerojatno jedna od najomiljenijih vrsta gljiva. Može ih se naći u razdoblju od lipnja do listopada i to u tamnim šumama listača i četinjača na mahovini, a najčešće rastu u velikim prepoznatljivim skupinama.

Lisičarke imaju žuto-narančasti klobuk velik 3 do 10 cm koji je suhe površine, veoma mesnat i vijugav, u središtu uleknut i savijen prema rubovima. Jednom riječju, nalikuje na lijevak. Stručak se prema dnu sužava i jednake je boje kao i klobuk.

Meso lisičarki debelo je i žilavo, ima ugodan miris i posve blago papren okus. Te karakteristike mesa zahtijevaju nešto dulje kuhanje, ali isplati se uložiti malo vremena za tako ukusan krajnji rezultat. Treba napomenuti da zbog svega navedenog lisičarke nisu prikladne za sušenje.

Ako krećete u branje lisičarki

Branje gljiva nikad nije mala stvar, a ako se odlučite krenuti u taj pothvat, najbolje bi bilo da potražite pomoć stručnjaka koji će Vas uputiti u tajne zanata. Ipak, za prvu ruku evo nekoliko informacija: nemate li dovoljno iskustva moglo bi se dogoditi da lisičarku zamijenite s otrovnom zavodnicom.

Nemate li dovoljno iskustva, ne upuštajte se u branje lisičarki: lako ih možete zamijeniti s otrovnom zavodnicom!


Kako se to ne bi dogodilo, obratite pozornost na sljedeće: lisičarke rastu u grupama ispod lišća, a zavodnice rastu u busenima na panjevima. Lisičarke su nešto manje nego zavodnice, a ako zavodnicu uzmemo u ruku, ostavit će narančasto-smeđe tragove što s lisičarkom pak nije slučaj. Osim toga, zavodnica je intenzivnije narančaste boje od lisičarke i ima jasno razdvojen klobuk i stručak (kod lisičarke klobuk se i stručak stapaju).

Upotreba lisičarki u kulinarstvu

Tekstura lisičarki je nježna, ali dosta čvrsta – ne raspadaju se tako lako kao druge gljive i dobro se drže kad ih se miješa ili prilikom obrade na vatri.

Iz kulinarske perspektive to itekako ima svoje prednosti. Pokrije li se njihov okus sirom i dalje će biti dovoljno jak da se osjeti. Slično je i s kombinacijama s rajčicama, peradi i mesom. Dodatak kontrastnih ali komplementarnih okusa daje punoću i raznovrsnost jelima. Lisičarke možete poslužiti s mladim lukom i reduciranim umakom od vina u kojem su se kuhale. Za najjednostavniju varijantu lisičarke možete samo popržiti na malo maslaca i dodati im malo češnjaka ili luka. Tako pripremljene izvrsno se slažu s toastom, a mnogi ih vole i kao dodatak u omletu.

Ipak, prije ikakve pripreme lisičarke je potrebno očistiti pomoću četkice i na taj način odstraniti eventualne prljavštine. Ako se pak na lisičarkama nalaze veće količine prljavštine, trebate ih oprati neposredno prije upotrebe kako biste izbjegli spremanje gljiva u vlažnom stanju.


Dobro je znati:

  • Gljive ne bi trebalo uvoditi u dječju prehranu prije navršene treće godine života.
  • Neiskusni berači gljiva trebali bi se ograničiti na branje isključivo odraslih primjeraka jer mlade netom iznikle gljive mogu izgledom biti drugačije od uobičajenih.
  • Nipošto nemojte konzumirati gljive koje pokazuju znakove starenja ili truljenja.
  • Gljive treba čuvati u papirnatim, a ne plastičnim vrećicama. Još je jedna mogućnost je  čuvanje u košarama, ali svakako na dovoljno niskoj temperaturi.

 

Anketa
Gorenje